Prije nekog vremena krenuo sam pisati svoje osobne i profesionalne ciljeve za slijedećih deset godina života. Da li je to jednostavan zadatak? Vjerujte nije. Zapravo, prije nego što sam krenuo imao sam percepciju da je jednostavno. U glavi sam već znao što hoću, koje su mi želje, kako otprilike vidim sebe i svoj život u budućnosti. A tada sam uzeo papir i kada sam počeo to sve skupa stavljati na papir, stvari su se zakomplicirale. Naprosto, imati nešto u glavi i staviti to isto na papir, nije isto. Znate li da 90 posto ljudi nema jasne ciljeve? Znate li da od 10 osoba koje imaju jasne ciljeve, samo 1 osoba ih ima u pisanom obliku? I na kraju, znate li da od onih koji imaju napisane ciljeve, 98 posto te ciljeve i ostvari? Imajući tu premisu u glavi, bio sam prilično uporan u tome da svoje ciljeve ipak stavim u pisani oblik. Sjećam se također vremena iz moje bivše kompanije koju sam godinama vodio sa vizijom razvoja pohranjenoj u glavi. Firma se razvijala dosta dobro prema mom mišljenju ali i mišljenju mnogih drugih. Međutim, kada sam otišao na MBA na Bled, i naučio nešto o Balance Score Card-u, desila se značajna promjena. Odlučio sam da sve planove i ciljeve po svim razinama kompanije stavimo na papir. Preko Balance Score Carda-a definirali smo jasne ciljeve za razvoj rasursa s kojima smo raspolagali, procesa koje smo uspostavljali, kupaca koje smo imali ili željeli imati te financijskih rezultata koje smo priželjkivali. Rezultat je bio snažan rast i razvoj. Rast koji je kompanija uobičajeno prethodnih godina imala od 10-tak posto, skočila je u godinu dana na 60 posto. I ovdje ne govorim samo o rastu prihoda, nego o čitavom nizu aktivnosti koje su se dogodile iz razloga što smo imali u fokusu ono što smo željeli učiniti. Financijski rezultat je na kraju bio samo posljedica svih poduzetih akcija. Dakle, nulto pravilo glasi: što je u fokusu, to raste. To je važna formula koju moramo imati na umu kada vodimo kompanije, timove, sebe i svoje obitelji. Moj je izbor hoću li u fokus staviti pozitivno ili negativno, smijeh ili frustraciju, rast i razvoj ili “cost cutting” i “resizing”, čisto poslovanje ili korupciju, korektne odnose ili konflikte i tako unedogled. Listi nema kraja. A sada razmislite na trenutak, što vi stavljate u fokus tijekom dana? Je li pozitivno ili negativno?

I zato prvo pravilo kod definiranja ciljeva glasi: ciljevi moraju biti pozitivni. Učinimo li ciljeve pozitivnim, čitava atmosfera će biti drugačija. Na primjer, cilj može biti da u slijedećih godinu dana poboljšam vještinu slušanja dok drugi govore. Dakle, u fokusu će mi biti slušanje. Ako za cilj, sa druge strane stavim da u slijedećih godinu dana manje pričam dok drugi govore, što će mi biti u fokusu? U fokusu će biti pričanje. Naš um ne raspoznaje negativni predznak, što znači da registrira samo riječ “pričam”, a zanemari “ne” koje se nalazi ispred te riječi. Na kraju čitavog procesa rezultat će biti da pričam više nego na početku jer se moj um naravno pobrinuo da mi ispuni želju. Sjetite se stare izreke da pazimo što želimo, kako nam se na kraju to ne bi i ostvarilo.

Drugo pravilo glasi: cilj mora biti jasan i specifičan. To bi značilo da sam iz prethodnog primjera za cilj stavio da želim poboljati svoje komunikacijske vještine. To je jednostavno previše generalno da bi bilo ostvarivo. Takvi generalni ciljevi ostavljaju previše prostora za nejasnoće, racionalizacije, izvlačenja, ali i oduzimaju nam mogućnost za slavlje. Razlog je što kod generalnih ciljeva nikad neznamo jesmo li zaista došli do njih ili ne. Zato, kada stavljate ciljeve na papir, neka budu jasni i specifični. I ostvarivi. Neki će za ciljeve staviti nešto što već unaprijed znaju da nema šanse da ostvare. Uživaju u trenutku kada cilj stave na papir, ali sve ostalo je patnja i frustracija. Prema tome, ako i postoje veći ciljevi, neka budu razlomljeni na manje ciljeve koji su ostvarivi.

Treće pravilo glasi: potrebno je definirati kako ćemo mjeriti jesmo li ostvarili cilj i kada. Za moju vještinu slušanja bit će potrebno dobiti pozitivnu povratnu informaciju od najbližih suradnika. Ukoliko oni potvrde da ih ja zaista kvalitetnije slušam sada nego ranije, cilje je ostvaren. Ukoliko ja mislim da sam postao majstor slušanja, a moja okolina misli da i dalje zauzimam prostor oko sebe bespotrebno, cilj nisam odradio. 

Četvrto pravilo govori o resursima. Koje od resursa imam na raspolaganju za postizanje cilja? Resursi mogu biti ljudi (obitelj, prijatelji, poslovni partneri i kolege…), stvari (knjige koje trebam pročitati, alat kojeg imam ili trebam nabaviti…), vrijeme (koje imam na raspolaganju ili ga u svom rasporedu tek trebam kreirati…), uzori (znam li nekoga tko je već taj cilj postigao? Mogu li od njega nešto naučiti?...), osobne kvalitete (Imam li neke kvalitete ili vještine potrebne za ostvarenje cilja ili trebam još neki dodatni trening ili školovanje?...). Analiza resursa daje mi informaciju kod kreiranja plana aktivnosti što trebam predvidjeti da bi cilj zaista bio ostvariv.

Peto pravilo definira posljedice na okruženje u kojem živimo. Svaka moja odluka imat će utjecaj na ljude koji me okružuju bilo u poslovnom ili privatnom okruženju. Svaka će odluka također imati utjecaj i na financije? Ćega se želim odreći kako bih ostavario taj cilj? Želim li se odreći tri vikenda sa obitelji u prvoj polovini godine da bih pohađao trening iz komunikacijskih vještina? Želim li promijeniti politiku vođenja kompanije da bih učestvovao u izazovnom projektu koji mi se nudi (takva vas odluka može koštati čitave kompanije, vjerujte mi)? Želim li uložiti cijelu svoju ušteđevinu da bih pokrenuo vlastiti biznis? Sami nastavite dalje…

Pravilo broj šest je izrada plana aktivnosti. To će dati strukturu za ostavrenje ciljeva. Ponekad cilj izgleda velik, a plan aktivnosti će ga podijeliti u manje etape. Ostvarenje ciljeva će na taj način postati upravljivo i daleko jednostavnije. Plan aktivnosti podrazumijeva da znate kako izgleda razlika između sadašnjosti i ciljane budućnosti, te da popunite prazninu sa koracima. U tome će pomoći pitanja kao što su: Koliko mi vremena treba za ispunjenje cilja? Kako izgleda i što uključuje svaka pojedina etapa? Da li nedostaje neki korak? U svakom slučaju, plan aktivnosti kreirajte tako da krenete od trenutka ostvarenja cilja prema sadašnjosti.

Radili ciljeve za kompaniju ili sebe, rezultat je isti: vjerojatnost da će vam se ciljevi ispuniti dramatično se povećava.

Kada sam radio osobne ciljeve, rasporedio sam ih u vremenskim intervalima tako da sam napisao koji su mi ciljevi za 10 godina, koji za pet godina, za dvije godine i za godinu dana. Najlogičnije je bilo početi sa definicijom ciljeva za deset godina od danas. Ti ciljevi su mi dali generalne smjernice kakav život zapravo želim živjeti. Ostali vremenski nivoi su bili podrška i među koraci u kreiranju te vizije. Ciljeve sam podijelio na slijedeće kategorije:

• posao i profesiju
• obitelj
• obrazovanje i razvoj
• prijatelje
• zabavu i odmor
• novac
• zdravlje
• doprinos društvu i duhovni razvoj

Kategorije su naravno stvar izbora, ali kao i sve što je ovdje napisano.Ono bez čega nećemo uspjeti ni vi, a niti ja, jest disciplina. Da li ste ikada odlučili svaki dan ići na trčanje ili neki drugi sport? Da li ste u toku provođenja te odluke doživjeli unutarnje dijaloge izmišljanja razloga zašto baš u nekom trenutku ne možete ići? Kiša, posao, pa moram više vremena provesti sa djecom, visok tlak u zraku… Zvući li vam poznato? Bez discipline da se zaista držim zadanih procesa i rokova, od ostvarenja ciljeva neće biti ništa. Ono što vam može pomoći da se potaknete na disciplinu jest da pokušate “vidjeti” uspjeh. To znači da vizualizirate situaciju u budućnosti nakon što ste ostvarili željeni cilj. Na primjer, u kontekstu poboljšanja vještine slušanja, pokušajte vidjeti situacije u budućnosti u kojima ste uspjeli postati odličan slušač. Kako se osjećate? Kako vas doživljavaju kolege? Kakav je to utjecaj imalo na vašu karijeru i ugled? Jasna i pozitivna slika nakon ostvarenja cilja pomoći će vam da budete disciplinirani. Kao i u svakoj kompaniji, disciplinirano pridržavanje dogovorenih i smislenih procesa, uštedjet će puno vremena, pogrešaka i novaca.

To su najvažnije poruke i iskustva što sam ih želio podijeliti sa vama u kontekstu ostvarivanja ciljeva. Na kraju, univerzalno pravilo sa kojim će sve biti puno lakše: vjerujte u sebe, svoje kvalitete, svoje znanje i svoju intuiciju jer to je najveća vrijednost koju možete unijeti u proces ostvarenja vlastitih snova.

Šest pravila kod definiranja ciljeva:

1. Ciljeve postavite pozitivno
2. Ciljeve napišite jasno i specifično
3. Definirajte kako ćete mjeriti ostvarenje ciljeva
4. Pronađite koji su vam resursi za ostvarenje ciljeva na raspolaganju
5. Utvrdite posljedice ostvarenih ciljeva na okruženje
6. Izradite detaljan plan aktivnosti