Crobex je pao novih 4%. Europska vodeća trojka je izrazila zabrinutost u vezi gospodarskog oporavka u eurozoni prije kraja 2010. Novih 50000 otkaza  svakog dana u SAD-u. Hrvatska pred bankrotom. Ratovi, patnje, poplave, tragedije, nesreće…  

Konstantno nas bombardiraju ovakvim vijestima. Zapravo, ispravna rečenica bila bi: Konstantno se bombardiramo ovakvim rečenicama. Na jednom treningu na kojem su bili prisutni menadžeri, a gdje smo razgovarali o percepciji, javila se jedna osoba i rekla: “Znate li vi da se u Zagrebu više nitko ne smije?! Prošetajte Zagrebom i vidjet ćete da su svi u depresiji”. Bila je potpuno ozbiljna. Ona zaista tako vidi svijet oko sebe. Naš um ima čudnovatu moć brisanja svega što se ne uklapa u percepciju kreiranu našim uvjerenjima iz prošlosti i mislima koje kreiramo u sadašnjosti. U primjeru koji sam spomenuo očito je kako je menadžer uspio izbrisati iz svoje svakodnevne percepcije svakoga tko se smije, a stavio u fokus one koje se ne smiju. Još jedan primjer brisanja jest i kupnja novog automobila. Odabrali ste kupiti određeni tip automobila kojega do tada baš i niste previše primjećivali u gradu. No, sada kad ste vi odlučili kupiti taj automobil, čini vam se  kao da ga svi voze. To je zato jer od mnoštva informacija koje naš mozak može odabrati da pretvori u sliku koju ćemo vidjeti, odabire upravo ono što odgovara vašim trenutnim mislima i što se uklapa u vaša trenutna i prošla uvjerenja.

U filmu “Koji k. uopće znamo” kažu da naše nesvjesno u svakom trenutku pokupi 40 mil bit-a informacija, a naš mozak pretvori u sliku samo 40 bit-a informacija. Dakle, milijun puta manje. Sve ostalo, što je razlika od 40 do 40 mil., mozak pobriše. Nakon toga, izgleda li svijet kako mi mislimo da izgleda ili je to možda samo naša iluzija i konstrukcija “stvarnog” svijeta? Kako to sve može biti važno za vas?

Prije nekoliko dana privukla me teza poznanika koji ima svoju privatnu tvrtku . Njegova je percepcija da su svi (čast iznimkama) u Hrvatskoj nesposobni.  U pola sata kave, nesposobni su ispali menadžeri, političari, prosvjetni djelatnici, radnici, pravnici, socijalne službe... Prije nego što je otvorio svoju tvrtku, bio je na vodećim pozicijama u nekoliko većih firmi. Svako od tih zaposlenja završilo je neslavno, jer vlasnici ili top menadžeri u tim firmama nisu odradili niti dogovor s njim, niti svoj posao onako kako treba. Polako, godinu za godinom, on je sam sebi potvrđivao, iz zaposlenja u zaposlenje, da su zaista u Hrvatskoj menadžeri nesposobni. Ostaje zanimljivo pitanje, je li “slučajno” izabrao baš te firme koje su mu potvrdile njegovo temeljno uvjerenje?
Preko vlastite percepcije svijeta mi doslovno pozivamo događaje i ljude u vlastiti svijet, događaje koji nam potvrđuju da svijet izgleda upravo ovako. Mi kreiramo sliku svijeta koja nam kaže da svi voze baš auto koji želimo kupiti, da se nitko u Zagrebu ne smije, da su svi nesposobni itd... Dobro razmislite, što ste vi pozvali u svoj svijet? Znači li to  da osvješćivanjem vlastitih uvjerenja i misli možete pozvati i kreirati u svom životu sasvim drugačije događaje? Znači li to da možete usprkos svemu što se događa danas u svijetu kreirati sami sebi sreću, poslovni i osobni uspjeh? Znači li to da mi istovremeno imamo i slobodu i odgovornost kreacije vlastitog života i životnih situacija?

Vratimo se na početak teksta gdje sam spomenuo sve crne informacije sa kojima smo svakodnevno bombardirani. Jeste li kroz povijest primjetili da bez obzira na kontekst okoline i trenutnu lošu situaciju, neki poslovni ljudi prepoznaju nove prilike i naprave uspjeh, dok neki drugi optužuju sudbinu, situaciju, politiku, strane neprijatelje i krenu prema dolje? Kada biste mogli birati i kreirati svoju stvarnost, što biste izabrali? Zapravo možda ste već izabrali, samo što nemate svjesnost o tome. Promotrite vlastite misli, rečenice i emocije u kontekstu svakodnevnice na poslu i možda dobijete informacije koje vam mogu biti vrlo važne za budućnost.

Možda je najvažnija informacija od svega ta da svatko od nas ima mogućnost izbora i kreacije. Svatko može, ne odmah i ne odjednom, stvoriti sebi stvarnost i život kakav želi. Poteškoća je u tome što u kreiranju tog “našeg” života sudjeluje dio nas kojeg nazivamo svjesnim dijelom, i dio koji nazivamo nesvjesnim. Nesvjesni dio uvjetovan je našim odrastanjem i okruženjem koje sustavno utiskuje dojmove i stvara uvjerenja o tome kako funkcionira svijet. Ali tog dijela nismo svjesni. Zato nam se i čini da nam se stvari događaju slučajno. Te “slučajnosti” su samo nesvjesni dio naše kreacije. Jedan od načina kako možete svjesno upoznati svoj nesvjesni dio je da pogledate kakve ste do sada događaje u životu kreirali. To što ste kreirali, govori o vašem nesvjesnom. Međutim, svi smo mi puno, puno više od sadržaja pohranjenih u našem svjesnom i nesvjesnom umu. Mi smo doslovce čitav univerzum, sva znanja i informacije koje postoje u svijetu, sva prošlost, sadašnjost i budućnost, sve smo to mi i sve je to sadržano u svakoj od 50 milijardi stanica našeg tijela. Mi smo neizrecivo bogatstvo svega što je bilo, što jeste i što će biti. Ono što nam nedostaje, jest da počnemo vjerovati u to. Za početak.